punoglasje

Borrowed from Russian полногла́сие (polnoglásije). By surface analysis, pȕn +‎ -o- +‎ glȃs +‎ -je.

• IPA^(key): /punǒɡlaːsje/
• Hyphenation: pu‧no‧glas‧je

punòglāsje or pȕnoglāsje n (Cyrillic spelling пуно̀гла̄сје or пу̏ногла̄сје)

1. (linguistics) polnoglasie, pleophony
   • 1860, Antun Mažuranić, “O važnosti accenta hèrvatskoga za historiu Slavjanah”, in Programm des K. K. Gymnasiums zu Agram am Schlusse des Schuljahres 1860., Agram [Zagreb]: National-Buchdruckerei des Dr. Ludwig Gaj, page 7:

     One naše rěči, koje imaju na početku něm suglasnik sa l ili r, produžuje ruski jezik često po svojem punoglasju tako, da medju napomenute suglasnike umetje o ili e

     Those of our words that, at the outset, have a mute consonant with l or r, are frequently lengthened in Russian through its pleophony in such a way that between these consonants it inserts o or e

   • 1871, Vatroslav Jagić, “Napredak slovinske filologije pošljednjih godina”, in Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, volume XIV, Zagreb: JAZU, page 200:

     jedan pojav, koji po ruskoj terminologiji prozvah punoglasjem (полногласіе)

     a phenomenon which, in accordance with Russian terminology, I've termed pleophony (polnoglasie)

   • 1948, Miroslav Kravar, Gramatika ruskoga jezika, Zagreb: Nakladni zavod Hrvatske, page 33:

     I u ruskom ima riječi bez punoglasja, ali su one uzete iz staroslavenskoga

     In Russian there are also words without pleophony, but those are taken from Old Church Slavonic